Zerdav

Ja sam ono što nisam.

Objašnjenje

Objasnio joj je što znači biti žena,
na što je ona rekla:”Ne slažem se.”,
na što je on rekao:”Dobro.”,
i otišao.

Ali…

-Ali, ali…
-Nema ali. Nemaš niš za reć.
-Ali…
-ššššš…
-ali…

Autoportret iz profila (Zerdav, 1/1, 2013.)

autoportret iz profila

Intervju

-Recite nam, zašto pišete tako rijetko gospodine Zerdav?
-Jer sam postao kritičniji.
  S jedne strane, novinar iznimno duge čeljusti te gelom zasjajene kose, masivnog mikrofona, bolesno bijelih zubi te napasno dobre volje.
  S druge strane, gospodin Zerdav.
-Možete li elaborirati?
-Odbacujem više ideja nego što ih prihvatim.
 Sušičav. Kroničnog nedostatka boja. Obučen po prastaroj modi.
-Ah, dakle nisu vam presušili kreativni sokovi?
-Ne bih rekao ne.
-Zašto onda odbacujete te ideje?
  Dok se pogled novinara može opisati jednom riječju: proziran, o pogledu Zerdava mogao bi se napisati duži esej.
-Dijelom sam i lijen pretpostavljam, dijelom uistinu nisam dovoljno kreativan da iz njih nešto napravim.
Ali isto tako imam pravo kad ih odbacujem. Mnoge od njih ne želim razviti. Ima tih trenutaka ljepote koje doživim svaki dan, inspirativnih svakako, ali glavnina njihove čari je upravo u prolaznosti, u malom pakiranju. Poput balončića sapunice, ne možeš ih uhvatiti, a da se ne rasprsnu. Ne znam, potrebno mi je to, potrebni su mi ti neprocesuirani, intuitivni, samo moji paketići sreće. Postajem patetičan.
A tu je dakako i, mislim, sasvim opravdana težnja za pravim medijem.
-Na što mislite?
-Pa neke ideje su prikladnije za druge medije, a ne pisane. Sad dakako, možeš bilo koju ideju prilagoditi pisanom obliku, ali zašto, ako ti se u glavi razvije u drugom smjeru. To bi bilo forsiranje.
  Ako jednog od sugovornika usporedimo s vrapcem, a drugog s orlom, onda ćemo dobiti točan opis njihova govora tijela.
-Smatrate dakle, da pisanje nije uvijek zadovoljavajuće?
-Tako je. Ne mislite li na primjer da bi ovaj razgovor bio bolji kao crtić?
-Ne vidim kako bi to bio slučaj.
-Ali ja vidim i to je ono što me muči.

_1

Gospođa je polako prolazila policama gurajući kolica dvaput veća od sebe.
Prošla je kruh.
Prošla je nareske.
Prošla je ulja.
Prošla je smrznuto.
Prošla je kozmetiku.
Prošla je slatko.
Prošla je kućne potrepštine.

Zrihtana gospođa srednjih godina napokon je zaustavila svoja kolica uz policu s vinima.

Upoznavanje

BONG!
negdje u blizini otkucava kasni poslijepodnevni sat
BONG!
svježina reže vid
Bong…

neoklasična
stambena izraslina pod brojem 13 prekriva me sjenom
dok je sama prošarana bršljanom

BONG!

škripeća crna željezna ogradna vrata
sladak nagrizajuć miris
nezainteresirana čavka

Bong…

udarci zvekirom
žitkost čas(ov)a


batler… bidermajer… salon…
izvježbana toplina doma
čekanje

BONG!

u sobu ulaze redom:
  Drvenast Miris pa
  Struganje Šlapa pa
  Flanel Pidžama pa
  Kuštrava Kosa pa
  Prepreden Osmijeh
simultano pružaju ruku:
  ’Ja sam Frenki.

Bong…

Monitor

Monitor

Strani krevet

ne mogu se opustiti, moram ga bolje upoznati

tražim gdje škripi
tražim gdje je tvrđi,
a gdje mekši

promatram ga
njegov okvir,
njegove šare

diram ga

mirišem ga
malo je grub,
ali svjež

bdijući, polako ga upoznajem
i prepuštam mu se
tonući u san

Oblak

Oblak.
Piknik na rubu šume
Sam
Oblak.
Trava oštre mekoće, Šaputava, Tamno smeđe-zelena, Ljigavo mirisna, Opora
Tvrda zemlja
Oblak.
Zavijanje lisice
Tišina leptira…

Prostrano, zatupljujuće, prkosno plavo nebo.
I oblak.

Grči se,
Gnječi i rastvara,
Muči…

Oblak.

Konverzacija

Gledam ga kako priča rukama.
Dim se plašljivo mota naokolo, nesiguran u kojem smjeru da pođe.

Gledam ga već neko vrijeme.
Priča o ovom, o onom… Slažem se s njim.
Poznato mi je, i ja tako mislim.
Ponekad trepnem da dam do znanja da i dalje slušam.

Ali gubim se…

 Najednom pograbih stol u stranu, skočih na njeg te ga sruših na pod, čuh mu tup udar lubanje o beton,
 zjenice,
 krošeom ga s desne, pa lijeve, pa opet, al se opre, zgrabi mi ruke,
 nokti,
 prebacih ravnotežu te ga koljenom u prepone,
 jauk,
 oslobodih ruke te mu odvalih nos, onesvijesti se,
 krv,
 nastavih udarat, još, i opet, i još,
 crveno, crveno, crveno…

Zabrijo sam, kakve to stvari zamišljam…

 ŠUTI!
 Jebo ti pas mater.
 ŠUTI!
 Šuti, tako ti boga ili čeg god ti je sveto,
 ŠUTI!
 Ne mogu više, jednostavno ne mogu, … nemam…
 ŠUTI!

Gledam ga već neko vrijeme.
Priča o ovom, o onom… Slažem se s njim.
Poznato mi je, i ja tako mislim.
Ponekad trepnem da dam do znanja da i dalje slušam.

Ali gubim se…