Poraz

by Zerdav

   Bijeli je povukao pijuna ispred kraljevog lovca za dva polja.
U drugoj ruci, lagano je držao lulu. Latio se upaljača te ju stao paliti. U tih par centimetara razvila se stihija, gutala je njive i nebo, kataklizmički kršeći do apeirona.

   Crni je povukao pijuna ispred kralja za jedno polje.
Zatim je uzeo olovku, zapisao e6 te stao njom mrsiti bradu. Zrak je prostrujao keratinskim korijenjem donoseći šapat silfida. Resku sinesteziju momenta.

   Bijeli je povukao pijuna ispred kraljevog konja za dva polja.
Oblak dima pohlepno se proširio prostorom, nadvio nad ploču, figure, polja. Mirisne čestice propasti tražile su domaćina.

   Crni je dao mat kraljicom.
Protivnik je uz džentlmenski smiješak rekao: ‘Čestitam.’ Dim mu je tekao kroz nos, siva koprena. Pogled pobjednika je zakašljao, zabauljao, zastao. Nepomične figure tiho su stajale na poprištu.
   Ustao je, otvorio ormar, otključao kutijicu, izvukao revolver, napunio ga mecima, napeo, te si propucao mozak.