30. dan

Više ne osjećam mirise.
Ne osjećam.
Mogu li kuhati?
Ne mogu reći da mi fale, nikad ih nisam primjećivao. Do sada.
Kad kontempliram djetinjstvo, udari me mnogo toga što mi fali. Ali ne i mirisi. Pa ipak, iznebuha mi u pamet padaju upravo oni. Šetam ulicom, sjedim doma i Paf!
   neki mirisi
   odnekuda
   Moji
   tako teško, ljepljivo Moji
   tuđi ipak
   Čiji?
   odnekuda
Mogu li kuhati po sjećanju?
Vid je dovoljan zar ne?
Gledam oblake, luk. Prorokujem. Gledam gustoću zraka, boju… Možda lažem? Dotiče me vjetar, para.
Tko proriče?
   Vidio sam oblake
   Dotiče me vjetar
   Namirisat ću kišu.
Osjećam.
Ne lažem, ali ne vidim istinu.
Mogu li kuhati slijep?